Imovinsko pravo je grana prava koja se bavi vrstama vlasti nad stvarima i načinima njihovog prenosa. Imovinska prava se prenose najčešće putem ugovora, nasleđem ili zakonski, a mirno uživanje stečenih prava se štiti zakonima.
Imovinsko pravo je oblast prava koja uređuje različite oblike vlasništva nad nekretninama (zemljištem) i ličnom svojinom. Imovina se odnosi na zakonski zaštićena potraživanja na resurse, poput zemlje i lične imovine, uključujući intelektualnu svojinu. Imovina se može razmeniti putem ugovornog zakona, a ako se imovina narušava, može se podneti tužba po deliktnom zakonu da bi se zaštitila.[1]