Suočeni sa parničnim postupkom, klijentima je potrebno da budu uvereni u prednost svog pravnog tima, obzirom da često se u parnici ne štiti samo finansijski interes, već često budućnost stranke i drugi njeni važni interesi.
Parnica je sudski postupak u kome redovni sud raspravlja i odlučuje u sporovima iz ličnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa (sa poslodavcem), kao i iz imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa fizičkih i građanskih pravnih lica, društveno-političkih zajednica, organizacija udruženog rada i drugih društvenih pravnih lica.
Ustanova parnice u pravnom sistemu odgovarana načelnoj zabrani samozaštite i činjenici da zaštita subjektivnih prava predstavlja jednu od funkcija organizovanog društva. Parnica se sastoji od radnji tri subjekata – tužioca, tuženog i suda. Tužilac je onaj parnični subjekat koji postavlja zahtev da mu sud pruži zaštitu za njegovo pravo, a tuženi onaj prema kome tužilac tu zaštitu zahteva. Tužilac i tuženi su stranke u parnici, dakle, subjekti o čijem pravu i obavezi je reč. Sud je treći parnični subjekat, nezainteresovan u predmetu spora, koji ispituje da li je traženje zaštite opravadano i, prema rezultatu ispitivanja, tužiocu zaštitu pruža ili je odbija. Sve radnje stranaka i suda teže, dakle, jednom kranjem cilju – presudi.