Kada se na ostavinskoj raspravi pojavi zaveštanje koje deo porodice nije očekivao, prvo pitanje je uvek isto: može li se to osporiti? Može — ali odgovor zavisi od toga koji je razlog osporavanja. Zakon o nasleđivanju razlikuje dva puta, a razlika među njima je dramatična: kod jednog pravo na osporavanje nikada ne ističe, kod drugog ističe za godinu dana. Veliki broj osporavanja ne propadne zato što razloga nije bilo, nego zato što je rok prošao dok se porodica dogovarala. U ovom tekstu objašnjavamo razliku između ništavosti i rušljivosti, koji razlozi spadaju u koju grupu, koji rokovi važe i ko uopšte može tražiti poništaj.

Dva puta osporavanja

Pre svega ostalog treba utvrditi u koju kategoriju spada razlog zbog kog se zaveštanje osporava. Ništavo zaveštanje je ono koje od početka ne proizvodi pravno dejstvo. Prema članu 163, takvo zaveštanje se smatra zaveštanjem koje nikada nije ni sačinjeno. Rušljivo zaveštanje proizvodi dejstvo sve dok se ne poništi. Mora se tražiti poništaj — i to u zakonskom roku, posle kog se pravo gasi. Ta razlika određuje sve ostalo: ko može isticati razlog, da li sud na njega pazi sam, i koliko vremena uopšte imate.

Ništavost — pravo koje se ne gasi

Razlozi ništavosti odnose se na slučajeve u kojima zaveštanje, po oceni zakona, uopšte ne može da postoji.

Razlozi ništavosti

  • Član 155 — sadržina zaveštanja je protivna prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima
  • Član 156 — zaveštanje je sačinilo lice mlađe od petnaest godina, ili lice koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti
  • Član 157 — zaveštanje je falsifikovano
  • Član 159 — ništave su odredbe kojima se određuje naslednik naslednika, zabranjuje otuđenje ostavljene stvari ili zabranjuje odnosno ograničava deoba nasledstva
  • Član 160 — ništave su odredbe kojima se nešto ostavlja sudiji ili ovlašćenom licu koje je zaveštanje sačinilo, zaveštajnim svedocima, odnosno njihovim bliskim srodnicima
Član 160 vredi posebno istaći. On se nadovezuje na pravila o tome ko uopšte može biti svedok: ako je neko potpisan kao svedok, a testamentom mu je nešto ostavljeno — ta odredba ne opstaje. Zakon pritom razlikuje delimičnu i potpunu ništavost. Prema članu 158, ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost celog zaveštanja, ako ono može opstati bez te odredbe i ako ta odredba nije bila odlučujući razlog za sačinjavanje.

Sud na ništavost pazi sam

Tri odredbe koje ovu grupu razloga čine znatno povoljnijom za onoga ko osporava:
  • Član 161 — sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti, a na nju se može pozvati svako zainteresovano lice
  • Član 162 — pravo na isticanje ništavosti se ne gasi
  • Član 163 — ništavo zaveštanje smatra se zaveštanjem koje nikada nije sačinjeno
Član 162 sadrži istu ogradu koju zakon postavlja i kod naslednog prava uopšte: ne dira se u pravila o održaju, sticanju od nevlasnika i zastarelosti potraživanja. Pravo na isticanje ništavosti ne ističe, ali imovina u međuvremenu može promeniti pravni status.

Rušljivost — pravo koje ističe

Ovde je slika bitno drugačija. Prema članu 164, rušljivost postoji iz tri osnova: nedostatak zaveštajne sposobnosti, mane volje u vreme sačinjavanja, i nepoštovanje propisanog oblika i uslova. Pravo na isticanje rušljivosti gasi se istekom zakonskog roka.

Razlozi rušljivosti

  • Član 166 — zaveštalac je u trenutku sačinjavanja bio nesposoban za rasuđivanje
  • Član 167 — zaveštanje je sačinjeno pod uticajem prinude, pretnje ili prevare, ili u zabludi o činjenicama koje su zaveštaoca pobudile da ga sačini
  • Član 168 — zaveštanje nije sačinjeno u obliku i pod uslovima određenim zakonom
Član 168 je u praksi najčešći osnov. Pogrešan svedok, nedostatak potpisa, otkucan tekst kod svojeručnog zaveštanja — sve to spada ovde. I kod rušljivosti važi pravilo o delimičnosti: ako ostatak zaveštanja može opstati bez sporne odredbe, ili ona nije bila odlučujući razlog, rušljivost se ne proteže na ceo tekst.

Rokovi — najvažniji deo

Ovo je mesto na kom se odlučuje da li će osporavanje uopšte biti moguće. Za nesposobnost za rasuđivanje i mane volje (član 169):
  • jedna godina od saznanja za uzrok rušljivosti
  • najkasnije deset godina od proglašenja zaveštanja
  • rok od godinu dana ne može početi da teče pre proglašenja zaveštanja
  • prema nesavesnom licu poništaj se može tražiti u roku od dvadeset godina od proglašenja
Za povredu oblika (član 170):
  • jedna godina od saznanja za zaveštanje
  • najkasnije deset godina od proglašenja zaveštanja
  • rok od godinu dana ne može početi da teče pre proglašenja
Kod povrede oblika zakon ne predviđa poseban, duži rok prema nesavesnom licu. Praktična posledica: godina dana počinje da teče od saznanja, a ne od pokretanja postupka. Period u kom se porodica dogovara, razmišlja i odlaže — to je period u kom rok već teče.

Ko može tražiti poništaj

Prema članu 165, poništaj zaveštanja može tražiti samo lice koje ima pravni interes. U praksi su to po pravilu zakonski naslednici koji bi nasledili da zaveštanja nema, naslednici po ranijem zaveštanju, i lica kojima je testamentom nešto ostavljeno pa osporavaju odredbu koja ih pogađa. Razlika u odnosu na ništavost je i ovde bitna: na ništavost se može pozvati svako zainteresovano lice, a sud na nju pazi i sam. Poništaj rušljivog zaveštanja mora tražiti lice sa pravnim interesom, i to u roku.

Nedostojnost za nasleđivanje — odvojen osnov

Pored osporavanja samog zaveštanja, zakon poznaje i institut koji pogađa konkretnog naslednika, nezavisno od toga da li se nasleđuje po zakonu ili po zaveštanju. Prema članu 4, ne može naslediti lice koje je:
  • umišljajno ubilo ostavioca ili pokušalo da ga ubije
  • silom, pretnjom ili prevarom navelo ostavioca da sačini, opozove ili izmeni zaveštanje, ili ga u tome sprečilo
  • uništilo, sakrilo ili falsifikovalo zaveštanje radi sprečavanja poslednje volje ostavioca
  • teže se ogrešilo o zakonsku obavezu izdržavanja ostavioca ili mu uskratilo nužnu pomoć
Sud na nedostojnost pazi po službenoj dužnosti. Dve dopune koje se često previde:
  • Član 5 — ostavilac može oprostiti nedostojnost, ali oprost mora biti učinjen u obliku potrebnom za zaveštanje
  • Član 6 — nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog lica; oni nasleđuju kao da je nedostojan umro pre ostavioca
Treća tačka člana 4 je posebno važna za situacije u kojima se sumnja da je neko testament sakrio — to nije samo procesni problem, nego osnov koji tu osobu može isključiti iz nasleđivanja.

Šta se u praksi dokazuje

Različiti razlozi traže različite dokaze. Kod nesposobnosti za rasuđivanje — medicinska dokumentacija iz perioda sačinjavanja, nalazi, otpusne liste, terapija, iskazi lica koja su sa zaveštaocem bila u kontaktu. Ključan je trenutak sačinjavanja, ne stanje pre ili posle. Kod mana volje — okolnosti pod kojima je zaveštanje nastalo, ko je bio prisutan, ko je organizovao sačinjavanje, kakav je odnos bio sa licem u čiju korist je sačinjeno. Kod povrede oblika — samo zaveštanje i podaci o svedocima. Ovo je najlakši osnov za dokazivanje, jer se vidi iz same isprave. Kod falsifikata — veštačenje rukopisa i potpisa. Zato se prvo gleda forma. Ako zaveštanje ne ispunjava zakonske uslove, dalje dokazivanje često nije ni potrebno.

Zašto se reaguje odmah

Rokovi iz članova 169 i 170 vezani su za proglašenje zaveštanja i za saznanje — a oba trenutka po pravilu nastupe tokom ostavinskog postupka. To znači da se odluka o osporavanju donosi onda kada je postupak u toku ili tek okončan, a ne kasnije „kada se stvari slegnu“. Ako ostavinska rasprava nije sprovedena, zaveštanje nije ni proglašeno — pa rok od godinu dana ni ne počinje da teče. To je jedan od retkih slučajeva u kojima odlaganje ne radi protiv naslednika, ali i tada važi objektivni rok od deset godina od proglašenja. Materija spada u oblast naslednog prava, a osnovna pravila o tome ko ima pravo na nasledstvo i kako teče ostavinski postupak obradili smo u posebnim tekstovima.

Često postavljana pitanja

Koliko vremena imam da osporim testament?

Zavisi od razloga. Kod rušljivosti — godinu dana od saznanja, a najkasnije deset godina od proglašenja zaveštanja. Kod ništavosti pravo na isticanje se ne gasi.

Koja je razlika između ništavog i rušljivog zaveštanja?

Ništavo zaveštanje se smatra kao da nikada nije sačinjeno i sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti. Rušljivo proizvodi dejstvo dok se ne poništi, a poništaj mora tražiti lice sa pravnim interesom, u roku.

Može li se testament osporiti zbog bolesti zaveštaoca?

Može, ako je u trenutku sačinjavanja bio nesposoban za rasuđivanje. Odlučujući je trenutak sačinjavanja, pa je medicinska dokumentacija iz tog perioda ključna.

Šta ako je svedok dobio nešto testamentom?

Odredba kojom se nešto ostavlja zaveštajnom svedoku ili njegovim bliskim srodnicima je ništava.

Ko može osporiti testament?

Poništaj rušljivog zaveštanja može tražiti samo lice koje ima pravni interes. Na ništavost se može pozvati svako zainteresovano lice.

Šta ako je neko sakrio testament?

Uništavanje, skrivanje ili falsifikovanje zaveštanja radi sprečavanja poslednje volje ostavioca predstavlja razlog nedostojnosti za nasleđivanje.

Da li se osporava ceo testament ili samo jedna odredba?

Zavisi. Ako zaveštanje može opstati bez sporne odredbe i ona nije bila odlučujući razlog za sačinjavanje, poništava se samo ta odredba.

Rok teče od smrti ostavioca?

Ne. Rok od godinu dana vezan je za saznanje, a ne može početi da teče pre proglašenja zaveštanja. Objektivni rok se računa od proglašenja. Ukoliko smatrate da postoje razlozi za osporavanje zaveštanja ili niste sigurni koji rok u Vašem slučaju teče, možete nas kontaktirati putem forme na sajtu ili zakazati konsultacije sa advokatskom kancelarijom u Subotici.

Potreban Vam je savet?

Stojimo Vam na raspolaganju

    Saveti pravnika se naplaćuju, po advokatskoj tarifi.