Testament je jedini način da čovek sam odredi šta će biti sa njegovom imovinom. Bez njega se primenjuju zakonska pravila o nasleđivanju, koja često ne odgovaraju onome što bi ostavilac želeo. Problem je što se testamenti u praksi retko osporavaju zbog sadržine. Osporavaju se zbog forme — i to najčešće zbog jedne greške koja se čini sasvim bezazlenom: svedok je bio neko iz porodice. U ovom tekstu objašnjavamo ko može sačiniti testament, koji oblici postoje, koje uslove svaki od njih mora da ispuni i gde se testamenti najčešće ruše.

Ko može sačiniti testament

Član 79 Zakona o nasleđivanju postavlja dva uslova: zaveštanje može sačiniti lice koje je navršilo petnaest godina života i koje je sposobno za rasuđivanje. Dakle, punoletstvo nije uslov. Petnaest godina jeste. Zakon uređuje i posledice nedostatka tih uslova:
  • član 156 — ništavo je zaveštanje lica mlađeg od petnaest godina, kao i lica koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti
  • član 166 — rušljivo je zaveštanje lica koje je u trenutku sačinjavanja bilo nesposobno za rasuđivanje
I jedna odredba koja u praksi mnogo znači: prema članu 80, gubitak sposobnosti za rasuđivanje posle sačinjavanja zaveštanja ne utiče na njegovu punovažnost. Ključan je, dakle, trenutak sačinjavanja — a to je i razlog zašto se testament ne odlaže za „kada bude trebalo“.

Oblici zaveštanja

Zakon poznaje više oblika. U praksi se koriste prva tri.

Svojeručno zaveštanje

Najjednostavniji oblik. Prema članu 84, zaveštalac koji zna da čita i piše sačinjava zaveštanje tako što ga sam napiše svojom rukom i potpiše. Bez svedoka, bez notara, bez troška. Dve stvari koje treba znati:
  • tekst mora biti rukom pisan u celosti — otkucan ili odštampan tekst koji je samo potpisan ne ispunjava ovaj oblik
  • datum nije uslov punovažnosti, ali se preporučuje — jer ako postoji više testamenata, datum odlučuje koji važi
Jednostavnost je i prednost i mana ovog oblika: najlakše se sačini, ali se i najlakše izgubi, uništi ili ospori.

Pismeno zaveštanje pred svedocima

Prema članu 85, zaveštalac pred dva svedoka izjavljuje da je već sačinjeni spis pročitao i da je to njegova poslednja volja, zatim ga svojeručno potpisuje. Svedoci se potom potpisuju na samom zaveštanju. Prednost u odnosu na svojeručno: tekst ne mora pisati sam zaveštalac. Može ga sastaviti advokat ili bilo ko drugi, a zaveštalac ga samo potpisuje uz propisanu izjavu. Oba svedoka moraju biti istovremeno prisutna.

Javnobeležničko zaveštanje

Oblik uveden izmenama Zakona o nasleđivanju iz 2015. godine. Zaveštanje sačinjava javni beležnik u formi javnobeležničkog zapisa. U praksi je ovo oblik sa najvećom pravnom sigurnošću: beležnik utvrđuje identitet zaveštaoca, sastavlja ispravu, čuva je i evidentira u registru. Verovatnoća da se izgubi, sakrije ili ospori zbog forme znatno je manja nego kod ostalih oblika. Nosi trošak, ali je po pravilu najmanji od svih troškova koji nastanu ako testament kasnije bude osporen.

Sudsko zaveštanje

Prema članovima 86 do 89, sudija sastavlja zaveštanje po kazivanju zaveštaoca. Ako zaveštalac ne može sam da pročita sastavljeni tekst, sudija mu ga čita u prisustvu dva svedoka. Sudija zatim potvrđuje preduzete radnje na samom zaveštanju.

Svedoci — tačka na kojoj testamenti najčešće padaju

Ovo je najvažniji deo teksta. Član 112 propisuje opšte uslove: svedoci moraju biti pismeni, punoletni i poslovno potpuno sposobni, i moraju znati jezik na kojem je zaveštanje sačinjeno. Član 113 zatim nabraja ko ne može biti svedok — ni sačiniti zaveštanje kao sudija ili drugo ovlašćeno lice:
  • zaveštaočevi potomci, usvojenici i njihovi potomci
  • zaveštaočevi preci i usvojioci
  • srodnici u pobočnoj liniji zaključno do četvrtog stepena
  • bračni drugovi svih navedenih lica
  • bračni drug zaveštaoca
Pročitajte taj spisak još jednom i zamislite tipičnu situaciju: čovek piše testament, pozove sina i snaju da potpišu kao svedoci, i misli da je stvar rešena. Nije. Upravo su to lica koja po zakonu ne mogu biti svedoci. Četvrti stepen pobočne linije je širi nego što većina pretpostavlja — obuhvata i braću i sestre, njihovu decu, stričeve, tetke, ujake i njihovu decu. Uz bračne drugove svih tih lica, isključen je gotovo ceo krug ljudi kojima bi se čovek prirodno obratio. Praktičan zaključak: kod oblika koji traže svedoke, svedoci treba da budu lica bez srodničke veze sa zaveštaocem — a najsigurnije je taj deo uopšte ne prepuštati slučaju i sačiniti zaveštanje kod javnog beležnika. Izuzetak: pravila iz člana 113 ne primenjuju se na usmeno zaveštanje.

Usmeno zaveštanje — izuzetak koji ističe

Prema članu 110, zaveštalac može svoju poslednju volju izgovoriti pred tri istovremeno prisutna svedoka, ali samo ako zbog izuzetnih prilika nije u stanju da sačini pismeno zaveštanje. Ključno ograničenje: usmeno zaveštanje prestaje da važi trideset dana od prestanka izuzetnih prilika. To nije alternativa pismenom testamentu, nego krajnja mera za vanredne situacije. Ako prilike prestanu, a zaveštalac preživi, mora sačiniti zaveštanje u nekom od redovnih oblika. Član 111 dodaje dužnost svedoka: bez odlaganja treba da sastave pismenu izjavu o zaveštanju i predaju je sudu, ili da izjavu usmeno ponove pred sudom. Ispunjenje te dužnosti, međutim, nije uslov punovažnosti samog zaveštanja.

Ostali oblici

Zakon predviđa i oblike za posebne okolnosti:
  • konzularno zaveštanje (član 91) — u inostranstvu, pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom, po pravilima za sudsko zaveštanje
  • međunarodno zaveštanje (članovi 92 i dalje) — punovažno bez obzira na mesto sačinjavanja i državljanstvo, uz pismeni oblik, dva svedoka i ovlašćeno lice koje izdaje potvrdu
  • brodsko zaveštanje (član 108) — prestaje da važi trideset dana od povratka zaveštaoca u zemlju
  • vojno zaveštanje (član 109) — prestaje da važi šezdeset dana od završetka rata, odnosno trideset dana od demobilizacije
Zajedničko im je to što su vezani za okolnosti i što većina ima rok trajanja.

Nužni deo — granica slobode zaveštanja

Testament ne može sve. Određeni naslednici imaju pravo na nužni deo, koji im se zaveštanjem ne može uskratiti. Potomci, usvojenici i njihovi potomci, bračni drug i roditelji su bezuslovni nužni naslednici, a njihov nužni deo iznosi polovinu odnosno trećinu onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasleđivanja. O tome ko su nužni naslednici i kako se nužni deo određuje pisali smo detaljnije u tekstu ko ima pravo na nasledstvo. Praktično: testamentom se može odrediti kako će se raspolagati zaostavštinom, ali se dete ili supružnik ne mogu u potpunosti isključiti iz nasleđivanja.

Gde se testament čuva i kako se pronalazi

Testament proizvodi dejstvo tek kada bude pronađen i proglašen u ostavinskom postupku. Ako niko ne zna da postoji, praktično ga nema. Mesta na kojima se čuva:
  • kod javnog beležnika — najsigurnije, uz evidentiranje u registru
  • kod suda
  • kod advokata ili lica od poverenja
  • kod samog zaveštaoca, kod kuće — najrizičnije
Javnobeležnička komora Srbije vodi centralni registar zaveštanja, kroz koji se u ostavinskom postupku proverava da li zaveštanje postoji. Upis znatno smanjuje rizik da testament bude sakriven ili prevaziđen. Lice koje drži tuđe zaveštanje dužno je da ga po saznanju o smrti zaveštaoca bez odlaganja preda sudu ili javnom beležniku. Poseban problem nastaje kada ostavinska rasprava godinama nije sprovedena — tada ni postojeće zaveštanje nije proglašeno, a dokumentacija se u međuvremenu gubi.

Kada testament ima najviše smisla

Zakonsko nasleđivanje odgovara prosečnoj porodičnoj situaciji. Testament postaje važan kada situacija nije prosečna:
  • vanbračna zajednica — vanbračni partner nije zakonski naslednik, pa je testament jedini način da bude obezbeđen
  • deca iz više brakova ili vanbračne veze
  • želja da se konkretna stvar ostavi konkretnoj osobi, a ne da se sve deli u idealnim delovima
  • porodični odnosi u kojima bi zakonska podela izazvala spor
  • postojanje poslovne imovine ili udela u privrednom društvu
  • lica bez bliskih srodnika, koja ne žele da zaostavština pripadne državi
Sačinjavanje testamenta je po pravilu jeftinije i brže od svakog postupka koji nastane zato što testamenta nije bilo — ili zato što nije bio punovažan. Materija spada u oblast naslednog prava, a način na koji se zaveštanje primenjuje objasnili smo i u tekstu o tome kako se pokreće ostavinski postupak.

Često postavljana pitanja

Da li testament mora kod notara?

Ne mora. Punovažno je i svojeručno zaveštanje napisano i potpisano rukom zaveštaoca, bez svedoka i bez troška. Javnobeležničko zaveštanje pruža najveću pravnu sigurnost, ali nije obavezno.

Mogu li testament napisati na računaru i potpisati ga?

Ne kao svojeručno zaveštanje — ono mora biti napisano rukom u celosti. Otkucan tekst može biti osnov za pismeno zaveštanje pred dva svedoka.

Koliko svedoka je potrebno?

Dva kod pismenog zaveštanja pred svedocima i kod sudskog zaveštanja kada zaveštalac ne može sam da pročita tekst. Tri kod usmenog zaveštanja.

Može li mi dete ili supružnik biti svedok?

Ne. Zakon izričito isključuje potomke, pretke, usvojenike i usvojioce, srodnike u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, bračne drugove tih lica i bračnog druga zaveštaoca.

Sa koliko godina se može sačiniti testament?

Sa navršenih petnaest godina, uz uslov sposobnosti za rasuđivanje.

Važi li usmeni testament?

Samo u izuzetnim prilikama, pred tri istovremeno prisutna svedoka, i prestaje da važi trideset dana od prestanka tih prilika.

Mogu li testamentom isključiti dete iz nasledstva?

Ne u potpunosti. Potomci su bezuslovni nužni naslednici i imaju pravo na nužni deo.

Šta ako postoji više testamenata?

Zato se preporučuje upisivanje datuma. Ako ga nema, utvrđivanje redosleda postaje složeno, a rizik osporavanja raste. Ukoliko razmišljate o sačinjavanju testamenta ili niste sigurni da li je postojeće zaveštanje punovažno, možete nas kontaktirati putem forme na sajtu ili zakazati konsultacije sa advokatskom kancelarijom u Subotici.

Potreban Vam je savet?

Stojimo Vam na raspolaganju

    Saveti pravnika se naplaćuju, po advokatskoj tarifi.