Situacija je češća nego što se misli: roditelj je umro pre deset ili petnaest godina, dokumentacija je tada predata, rečeno je da će porodica biti pozvana — i tu se stalo. Ostavinska rasprava nikada nije održana. Godinama se ništa nije dešavalo, a onda stigne opomena, račun ili poziv izvršitelja.
Prvo pitanje koje se postavi obično je: da li je sada kasno?
Odgovor je, u pogledu samog nasleđa, ohrabrujući. Ali postoji nekoliko stvari koje odlaganjem jesu izgubljene — i one se u praksi previde.
U ovom tekstu objašnjavamo šta propisuje Zakon o nasleđivanju: kada se nasledstvo zapravo stiče, da li pravo zastareva, kako se postupak pokreće naknadno i gde su stvarne posledice dugog čekanja.
Nasledstvo se stiče u trenutku smrti, ne na ostavinskoj raspravi
Ovo je polazna tačka koja menja ceo način razmišljanja o problemu. Član 212 Zakona o nasleđivanju propisuje da zaostavština prelazi po sili zakona na ostaviočeve naslednike u trenutku njegove smrti. Dakle, naslednici su postali naslednici onog dana kada je ostavilac umro — bez obzira na to što rasprava nije održana, rešenje nije doneto i katastar još uvek prikazuje preminulog kao vlasnika. Ostavinski postupak ne stvara nasledno pravo. On ga samo utvrđuje i dokumentuje, i daje ispravu na osnovu koje se stanje može upisati u javne registre. Zato formulacija „nismo nasledili jer nije bilo ostavine“ nije tačna. Nasledili su — samo to nije sprovedeno kroz papire.Da li pravo na nasleđe zastareva?
Ovo je pitanje zbog kog ljudi najčešće odustanu pre nego što provere. Član 221 Zakona o nasleđivanju je izričit: „Pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva.“ Uz to, član 228 propisuje da pravo na deobu nasledstva ne može zastareti. Prošlo je deset, petnaest ili dvadeset godina — samo po sebi, to ne gasi nasledno pravo i ne sprečava pokretanje ostavinskog postupka.Ali — tri stvari koje odlaganjem ipak mogu biti izgubljene
Zakon uz član 221 dodaje važnu ogradu: time se ne dira u pravila o održaju, o sticanju od nevlasnika i o zastarelosti potraživanja. Praktično to znači:- Održaj — lice koje je nepokretnost godinama držalo kao svoju može pod zakonom propisanim uslovima steći svojinu, nezavisno od toga ko je naslednik
- Sticanje od nevlasnika — ako je neko u međuvremenu imovinom raspolagao, savesni sticalac može biti zaštićen
- Zastarelost potraživanja — novčana potraživanja koja ulaze u zaostavštinu zastarevaju po opštim pravilima
Zašto se postupak ne sprovede sam od sebe?
Ostavinski postupak se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo. Matičar upisuje smrt u matičnu knjigu umrlih i dostavlja sudu podatke, a sud rešenjem poverava javnom beležniku izradu smrtovnice. Ostavinska rasprava se zatim poverava istom beležniku, koji zakazuje ročište. U praksi lanac zna da se prekine na više mesta: podaci ne stignu, smrtovnica se ne sastavi jer srodnici nisu dostavili podatke, adresa je promenjena, pozivi se vrate neuručeni. Porodica u međuvremenu zaključi da „postupak nije bio potreban“, i stvar stoji. Važno je znati da propust suda ili beležnika ne znači da je pravo izgubljeno — znači samo da postupak treba pokrenuti.Šta znači kada ostavina nije sprovedena
Nasledno pravo postoji, ali bez rešenja o nasleđivanju ono je praktično neupotrebljivo.Nepokretnost ostaje upisana na preminulog
Rešenje o nasleđivanju je isprava na osnovu koje se svojina upisuje u katastar. Dok ga nema:- nepokretnost se ne može prodati ni opteretiti
- ne može se koristiti kao sredstvo obezbeđenja kredita
- ne mogu se rešavati pitanja koja traže dokaz o vlasništvu
- ulaganja u nekretninu se vrše bez pravne sigurnosti
Dugovi ne miruju
Obaveze vezane za zaostavštinu — komunalne usluge, porez, naknade — nastavljaju da teku i akumuliraju se, bez obzira na to što postupak nije sproveden. Poverioci ne čekaju ostavinsku raspravu. To je najčešći način na koji ljudi i saznaju da problem postoji: kroz opomenu ili izvršni postupak, a ne kroz sud.Krug naslednika se širi
Posledica koja se najmanje očekuje, a najviše komplikuje stvari. Pošto zaostavština prelazi na naslednike u trenutku smrti, naslednik koji je u međuvremenu i sam umro svoj nasledni deo ostavlja svojim naslednicima. Posle dvadeset godina u postupku umesto troje dece ume da se nađe deset ili petnaest lica, neka u inostranstvu, a neka međusobno u lošim odnosima. Svaka godina odlaganja povećava verovatnoću da se jednostavan postupak pretvori u složen.Odricanje od nasleđa — rok koji se ne vidi
Ovo je deo koji je kod dugova najvažniji, i gde se greši najčešće. Član 213 propisuje da se naslednik može odreći nasleđa do okončanja prvostepenog postupka za raspravljanje zaostavštine. Pošto postupak nije ni održan, taj rok formalno još uvek teče — što zvuči kao dobra vest. Ali član 217 postavlja granicu: ne može se odreći nasleđa onaj ko je nasleđe izričito ili prećutno prihvatio. A član 219 dodaje da se, ako se naslednik ne odrekne do tog trenutka, smatra da je nasleđe primio. Praktična posledica je ozbiljna: postupanje sa zaostavštinom kao sa svojom imovinom — useljenje, izdavanje, plaćanje obaveza, raspolaganje stvarima — može se ceniti kao prećutno prihvatanje. Tada mogućnost odricanja više ne stoji, iako rasprava nikada nije održana. Zato odlaganje ne čuva opciju odricanja. Ono je često neprimetno troši.Odgovornost za dugove ostavioca
Kada se postupak konačno sprovede, pitanje dugova dobija jasan okvir. Član 222 propisuje da naslednik odgovara za dugove ostavioca do visine vrednosti nasleđene imovine. Nasleđeni dug ne može preći vrednost onoga što je nasleđeno. Član 224 uređuje odnos više naslednika: sanaslednici odgovaraju solidarno, svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, bez obzira na to da li je deoba izvršena. Solidarno znači da poverilac može naplatu tražiti od bilo kog od njih, u granicama te vrednosti. O tome kako se tačno utvrđuje koji dugovi ulaze u zaostavštinu pisali smo detaljnije u tekstu da li se dugovi nasleđuju u Srbiji.Kako se postupak pokreće naknadno
Ako sud nije pokrenuo postupak, pokreće se predlogom nadležnom osnovnom sudu. Predlog može podneti svako ko ima pravni interes:- supružnik i deca ostavioca
- drugi mogući naslednici
- legatari
- poverioci ostavioca
- lica sa praktičnim interesom, poput suvlasnika nepokretnosti
Šta pripremiti
Za pokretanje postupka posle više godina po pravilu je potrebno:- izvod iz matične knjige umrlih za ostavioca
- izvodi iz matične knjige rođenih i venčanih za naslednike
- podaci o nepokretnostima — list nepokretnosti, ugovori, rešenja
- podaci o pokretnoj imovini, računima i potraživanjima
- podaci o poznatim dugovima i obavezama
- testament, ako postoji
- izvodi iz matične knjige umrlih za naslednike koji su u međuvremenu preminuli
Zaključak
Protek vremena sam po sebi ne gasi nasledno pravo — zakon je u tome izričit. Ono što se gubi odlaganjem je nešto drugo: mogućnost odricanja koja se neprimetno potroši, imovina koja promeni pravni status, i jednostavan postupak koji se pretvori u složen zbog broja učesnika. Ako u Vašoj porodici ostavinska rasprava nije sprovedena, pitanje nije da li je kasno za nasleđe. Pitanje je šta se u međuvremenu promenilo — i to je ono što vredi proveriti pre nego što se pokrene postupak. Materija spada u oblast naslednog prava i zahteva procenu konkretnih okolnosti svakog slučaja.Često postavljana pitanja
Da li je kasno za ostavinsku raspravu posle 15 godina?
Nije. Zakon o nasleđivanju izričito propisuje da pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva, kao ni pravo na deobu nasledstva.Da li smo naslednici iako rasprava nije održana?
Jeste. Zaostavština prelazi po sili zakona na naslednike u trenutku smrti ostavioca. Rešenje o nasleđivanju to utvrđuje, ali ne stvara.Mogu li se odreći nasleđa sada, kada nije bilo ostavine?
Formalno rok teče do okončanja prvostepenog postupka, ali se ne može odreći onaj ko je nasleđe izričito ili prećutno prihvatio. Postupanje sa zaostavštinom kao sa svojom imovinom može se ceniti kao prihvatanje.Da li nasleđujemo i dugove?
Naslednik odgovara za dugove ostavioca do visine vrednosti nasleđene imovine. Više naslednika odgovara solidarno, svaki do vrednosti svog naslednog dela.Može li poverilac pokrenuti ostavinski postupak?
Može. Predlog može podneti svako ko ima pravni interes, uključujući poverioce ostavioca.Šta ako je jedan od naslednika u međuvremenu umro?
Njegov nasledni deo prelazi na njegove naslednike, pa se krug lica koja učestvuju u postupku širi. Zato je potrebno pribaviti i izvode iz matične knjige umrlih za takve naslednike.Zašto nepokretnost i dalje stoji na preminulom?
Zato što je rešenje o nasleđivanju isprava na osnovu koje se vrši upis. Bez sprovedenog postupka upis se ne može izvršiti.Može li se imovina izgubiti ako se dugo čeka?
Nasledno pravo ne zastareva, ali se ne dira u pravila o održaju i sticanju od nevlasnika, pa konkretna stvar može promeniti pravni status. Ukoliko u Vašem slučaju ostavinska rasprava nije sprovedena ili ste dobili opomenu po osnovu obaveza preminulog člana porodice, možete nas kontaktirati putem forme na sajtu ili zakazati konsultacije sa advokatskom kancelarijom u Subotici.Potreban Vam je savet?
Stojimo Vam na raspolaganju
Saveti pravnika se naplaćuju, po advokatskoj tarifi.